PIV 2020 · 15236
ŝutr/o
ŝutr/o. Kunaĵo el tabuloj aŭ platoj, adaptita al fenestro k povanta ĝin kovri, ekstere aŭ interne, per alkroĉigo, malfaldiĝo aŭ turniĝo sur ĉarniroj, por ĝin ŝirmi kontraŭ ŝtelistoj, taglumo k.a.. ☞ ĵaluzio.
latŝutro. Persieno.