← Reen al B

PIV · 1999

blend/o

blend/o
Aro da ŝtalaj platoj, kiujn oni fiksas sur la parietoj de ŝipo, veturilo, aviadilo k.a., por ŝirmi kontraŭ pafaĵoj: la kava raketo traboris la blendon.
 Z (ark.) Kn de diversaj mineraloj (precipe metalaj sulfidoj k arsenidoj), sen metala brilo, ekz. sfarelito (zinkblendo), kirmesito (antimonblendo), uraninito (peĉblendo), hornblendo.
blendi (tr) Provizi per blendo 1: blendita tanko, aŭtomobilo, pordo; nesufiĉe blendita ĉasaviadilo.