PIV · 8300
konkub/o
konkub/o. Viro edzece vivanta kun virino, kun kiu li ne estas edzigita.
konkubeco, konkubineco. Stato de konkub(in)o.
konkubino. Virino edzinece vivanta kun viro, kun kiu ŝi ne estas edzinigita. ☞ kromvir(in)o, kromedz(in)o.
PIV · 8300